Čemu odmah tenzije, likovanje, mržnja, šovinizam…

Iz današnje perspektive teško je razumjeti neka ratna i poslijeratna dešavanja i odluke, pa tako i gradnju pravoslavne crkve u dvorištu kuće i imanja Fate Orlović u Konjević polju. Ovo je čisto imovinsko-pravno pitanje, ali u neuređenoj Zemlji čuda, u kojoj su institucije zarobljene i ne funkcionišu, prije svega pravosuđe, ovo postaje veliki politički problem i mjesto za prepucavanje.

Nije ovo jedini, ali jeste u javnosti najzastupljeniji primjer da su se vjerski objekti tokom ili odmah poslije rata građeni na privatnoj zemlji pripadnika druge vjere i nacije. Tako je 2005. godine, odlukom tadašnjeg reisa Mustafe Cerića i Islamske zajednice BiH, uklonjena džamija napravljena 1994. godine na srpskom imanju u selu Bradina kod Konjica, u kome je u velikom zločinu 25. maja 1992. godine strijeljano 48 srpskih civila, a sličnih dešavanja bilo je u Sanskom Mostu, Olovu, Vrapčićima kod Mostara…

Rušenje vjerskih objekata uvijek izaziva vjerska osjećanja i nelagodu kod ljudi i vjernika, i nema potrebe da se ovakav jedan događaj iskoristi za nečije likovanje, novi talas podizanja tenzija, prepucavanje, širenje mržnje, šovinizma, što će, nažalost, najbolje iskoristiti političari na vlasti.

Uskoro će početi obilježavanje velikih stradanja u posljednjem ratu, od Kravice, Zalazja, Potočara, Srebrenice do Oluje, a prije toga presuda Haškog suda generalu Ratku Mladiću, što će ponovo dovesti do vraćanja na priče iz prošlosti i podizanju tenzija. Smatram da je, kao neka protivteža, zbog toga jako važno javnosti predstaviti istinske junake koji su u najtežim ratnim vremenima pokazali čojstvo i junaštvo, pričati ratne priče o čojstvu i junaštvu.

Danas ću objaviti priču o Đuru Ivkoviću, policajcu iz Nevesinja koji je spasio veliki broj Bošnjaka tokom rata, te 7. juna dokumentarac o oficiru bivše JNA i Armije BiH Amiru Reki, i jednu takođe nevjerovatnu životnu priču iz posljednjeg rata.

Svaki zločin ima ime i prezime, i svako treba da odgovara za svaki zločin i sramne stvari koje je naredio i počinio, ali nikako ne treba optuživati cijeli narod i kolektivitet za neke užasne stvari koje su se dogodile i tražiti da nedužni snose neku odgovornost i posljedice.

Na kraju podsjećanje kako je i Milorad Dodik kupio jeftine političke poene na rušenju crkva, pričao priče kako je prkosio američkom ambasadoru i nije pod pritiskom želio srušiti crkvu a danas, nekoliko dana poslije razgovora sa američkim ambasadorom Nelsonom ćuti.

Opširnije u video prilogu.

IZVOR: nebojsavukanovic.info